02.03.2010., utorak
Johnny!
|
Evo, sjedim za ovim duguljastim i pravokutnim stolom. Osjećaji mi prolaze i prave nekakav čudan znoj na mojemu licu. Kroz glavu mi prolaze slike stare godinama. Prolaze mi glavom one najmračnije stvari. Osjećam ih kao da sam u njima. Osjećam bol svakoga trenutka nanovno. Što da radim? Da li da to okončam? Imam li snage za takvo što? Bojim se to učiniti jer, jer jednostavno ne želim nestati ne obaveći onu svoju zadaću koju želim izvršiti. Moja jedina zadaća na ovome planetu jest očito pokušat naći svoj mir. Neznam da li da ga pokušam pronaći ovoga trenutka. Da li da sada pronađem slobodu? Da li da nestanem kao mala ribica dok ju pokušaš uhvatiti? Bojim se učiniti i to. Bojim se pobjeći i pronaći slobodu, a razlog tomu jest što se bojim ostaviti ljude do kojih mi je stalo. Strah me ostaviti ljubavi koje sam imao, te i onu najveću. Želim ju upozoriti na ono što će jednoga dana biti s njom. Vidio sam taj događaj onaj dan. Onaj dan kada mi se sve vratilo, te kada sam uvidio svu lošu energiju ovoga svijeta. Neprestano ju osjećam, kroz depresiju i depresiju. Vječna lijenost razlog je, te takozvane depresije. Da li da pišem? Da li da bježim u onaj imaginarni svijet u kojemu mi je sve savršeno, od ljubavi pa do osoba. Zar je on tako savršen? Nije savršen, ali je nepredvidiv. To je svijet u kojemu ne vidim tuđu osobnost. To je svijet u kojemu svakog trenutka upoznajem nekoga. On je jednostavno, jednostavno je predivan. Mogu li vam otkriti sada malu tajnu? Naravno da mogu. Upoznao sam nekoga do koga mi je stalo. Tko li je to? Tko li je ona? Otkuda je? Još uvijek nisam siguran za takva pitanja, ali sam ju upoznao maloprije. Izmislio sam ju, te upoznao u ovome monotonome svijetu. Iskočila mi je kao Zeusu iz glave. Duge crne kose i plavih očiju očarala me je. Da li je kao i ostale? To nikada neću moći znati jer mi je hladno odmahnula rukom na moj osmijeh ljubavi. Učinila je ono što nisam htio. Odmah sam ju osjetio. Odmah sam osjetio te njene osobnosti. Nisam više zaljubljen u nju. Jesam li? Neznam. Tek kada ju vidim znati ću, jer ako je osjetim, onda je kao i svaka ostala osoba. Ima li još kristala? Ima li još kojih osoba koje ne mogu osjetiti, koje ne mogu pročitati i napisati. Ima ih u mojemu imaginarnome svijetu, ali ima li ih u ovome monotonome? Neznam. Znati ću tek kada ih vidim. No postoji još jedno pitanje, ako ih ne osjetim kada ih vidim, hoće li razlog tomu biti moja zaljubljenost u njih ili njihova specifičnost. Neznam! Također u ovom svijetu upoznati ljubav nije lako. Ljubav je osoba, višega i lijepoga izgleda poput cvijeta. Udaljena je satima, danima, mjesecima ili čak i godinama od nas. Jesam li ju pronašao? Jesam li ju osjetio? Jedino što sam napravio za nju je to da sam ju proslijedio na njezine usne. Je li ona isto učinila meni? Nije? Zašto? Neznam! Neznam zašto je ovaj svijet toliko misteriozan radi pojmova, a ne radi ljudi u njemu. Toliko je jednolik, toliko je iskvaren i toliko je ograničen. Toliko je zaboravljena bit života: Preživjeti. Toliko je... neshvaćen s mojega gledišta. Jesam li ja neshvaćen? Možda. Zašto? Zato jer želim biti ispunjen svim tim misterioznima stvarima. Želim biti neograničen. Jesam li sada ograničen? Nisam. Zašto? Zato što ću sada ugasiti ono što nas uništava, te otići u snove. Snove? Da otići ću u snove gdje ću biti dio nečijeg imaginarinoga svijeta. Čijega imaginarnoga svijeta? Imaginarnoga svijeta noći. Johnny! |
Johnny!
|
Evo, sjedim za ovim duguljastim i pravokutnim stolom. Osjećaji mi prolaze i prave nekakav čudan znoj na mojemu licu. Kroz glavu mi prolaze slike stare godinama. Prolaze mi glavom one najmračnije stvari. Osjećam ih kao da sam u njima. Osjećam bol svakoga trenutka nanovno. Što da radim? Da li da to okončam? Imam li snage za takvo što? Bojim se to učiniti jer, jer jednostavno ne želim nestati ne obaveći onu svoju zadaću koju želim izvršiti. Moja jedina zadaća na ovome planetu jest očito pokušat naći svoj mir. Neznam da li da ga pokušam pronaći ovoga trenutka. Da li da sada pronađem slobodu? Da li da nestanem kao mala ribica dok ju pokušaš uhvatiti? Bojim se učiniti i to. Bojim se pobjeći i pronaći slobodu, a razlog tomu jest što se bojim ostaviti ljude do kojih mi je stalo. Strah me ostaviti ljubavi koje sam imao, te i onu najveću. Želim ju upozoriti na ono što će jednoga dana biti s njom. Vidio sam taj događaj onaj dan. Onaj dan kada mi se sve vratilo, te kada sam uvidio svu lošu energiju ovoga svijeta. Neprestano ju osjećam, kroz depresiju i depresiju. Vječna lijenost razlog je, te takozvane depresije. Da li da pišem? Da li da bježim u onaj imaginarni svijet u kojemu mi je sve savršeno, od ljubavi pa do osoba. Zar je on tako savršen? Nije savršen, ali je nepredvidiv. To je svijet u kojemu ne vidim tuđu osobnost. To je svijet u kojemu svakog trenutka upoznajem nekoga. On je jednostavno, jednostavno je predivan. Mogu li vam otkriti sada malu tajnu? Naravno da mogu. Upoznao sam nekoga do koga mi je stalo. Tko li je to? Tko li je ona? Otkuda je? Još uvijek nisam siguran za takva pitanja, ali sam ju upoznao maloprije. Izmislio sam ju, te upoznao u ovome monotonome svijetu. Iskočila mi je kao Zeusu iz glave. Duge crne kose i plavih očiju očarala me je. Da li je kao i ostale? To nikada neću moći znati jer mi je hladno odmahnula rukom na moj osmijeh ljubavi. Učinila je ono što nisam htio. Odmah sam ju osjetio. Odmah sam osjetio te njene osobnosti. Nisam više zaljubljen u nju. Jesam li? Neznam. Tek kada ju vidim znati ću, jer ako je osjetim, onda je kao i svaka ostala osoba. Ima li još kristala? Ima li još kojih osoba koje ne mogu osjetiti, koje ne mogu pročitati i napisati. Ima ih u mojemu imaginarnome svijetu, ali ima li ih u ovome monotonome? Neznam. Znati ću tek kada ih vidim. No postoji još jedno pitanje, ako ih ne osjetim kada ih vidim, hoće li razlog tomu biti moja zaljubljenost u njih ili njihova specifičnost. Neznam! Također u ovom svijetu upoznati ljubav nije lako. Ljubav je osoba, višega i lijepoga izgleda poput cvijeta. Udaljena je satima, danima, mjesecima ili čak i godinama od nas. Jesam li ju pronašao? Jesam li ju osjetio? Jedino što sam napravio za nju je to da sam ju proslijedio na njezine usne. Je li ona isto učinila meni? Nije? Zašto? Neznam! Neznam zašto je ovaj svijet toliko misteriozan radi pojmova, a ne radi ljudi u njemu. Toliko je jednolik, toliko je iskvaren i toliko je ograničen. Toliko je zaboravljena bit života: Preživjeti. Toliko je... neshvaćen s mojega gledišta. Jesam li ja neshvaćen? Možda. Zašto? Zato jer želim biti ispunjen svim tim misterioznima stvarima. Želim biti neograničen. Jesam li sada ograničen? Nisam. Zašto? Zato što ću sada ugasiti ono što nas uništava, te otići u snove. Snove? Da otići ću u snove gdje ću biti dio nečijeg imaginarinoga svijeta. Čijega imaginarnoga svijeta? Imaginarnoga svijeta noći. Johnny! |
31.08.2008., nedjelja
ljeto,2008 receno predobro
|
ljeto hmm gotovo je....puno iskistva i znanja i neznanja i svega sam pokupio na njemu...krenut cu od toga kako je sve pocelo....pocelo je sa toliko problema u skoli.....sa svime...nisam znao da li cu uspjeti sve to drzati...da li cu uspjeti...i uspio sam prosao sam s 5....hvala bogu....zatim dani skejtanja...dani kada sam uzivao i onda je dosla belgija...dan prije puta kod jana smo proveli ludu noc...zaista vrijednu spomena...zatvaranje sezone podruma nazvao bih to tako....dosao sam u hladnu belgiju s dva plana,skejtati i ici u skolu...zaista se isplatilo skolovat,bez obzira na sve...upoznao sam zakon ekipu o kojoj cu post napisat ovo je samo uskraceno sve...jer zurim...begija je prosla najbolje sto je ikad mogla...zadnje ljeto tamo...i zadnje ljeto da idem u osnovnu skolu...slijedece godine cu razmisljat da cu ic u srednju ....evo ugl...ekipu koju sam tamo upoznao su svi stranci jednakoga znanja francuskog jezika kao i ja...bilo je to 3 tjedna...stecenog svega...od poneke ljubavi kod nekih,simpatija...svega...prijateljstva su mi najbitnija tamo bila...najvise naveed i annabelle....nadam se da su u redu ....i cristina...takoder i pablo...i nadia ...i tais....jao...kada se sjetim svega toga...nakon belgije,londona,parisa....docekao me zagreb s par dana zabave...u kojim sam stekao svoju ljubav...zaboravljajuci na proslost i na belgiju i na sve sam se uputio sa cicom i drashom na more...koje je jednostavno bilo predobro...provedenih mjesec dana u belgiji i svijetu i s borjanom u londonu ..i ekipom po briselu...i skejtom ...dosao sam mjesec dana u zadar tj bibinje gdje je bilo predobro...od skejtanja do ekipe...do svega....more mi je ukazalo da se moram vratit s time da je postalo ajme meni dosadno...svi su otisli natrag...evo zeludac mi radi sto na sat kad se sjetim te slobode...a sutra fucking skola....joj....sloboda je ono do cega mi je stalo...ali sam shvatio da bez nekih stvari neces ni dobiti slobodu...proveo sam onda vrativsi se s mora...jedne od najboljih dana do sad...i kod jana jucer...i danas bez incidenta...i s curom bez nekih problema na skejtu....skejtajuci sam se usavrsio....skolom u belgiji sam se takoder...a s ljubavlju ispunio....a cico...fkt mi je zao kaj sam ono reko prije nego sam zadnji put s tobom progovorio dns...a maybe na duze...nisam mislio bas tako kad sam ti reko neces uspjet...na neki nacin jesam dobro rekao jer nisi..nego si nagnjezdio i slomio ruku ko svinja...i to ispred mene...jao....uzas...evo to je na neki nacin kraj ljeta...strgana ruka...ruka koja je toliko napravila ovo ljeto....je zavrsila...savinuta..:p ajde ljeto...hmm tesko mi je reci to je gotovo...nezamislivo...jos jao...godinu dana ...uzas...10 mjeseci skole...10....aaaaaa-.- uzas....zelim natrag na to more...ali znam da je nemoguce...jer ipak ako odem...ne bih nista dobio...odoh ja cekam hladno pivo....20.9...a sad moram trpit ajde gasi komp idi spat... |
03.04.2008., četvrtak
sk8 scena
|
evo proslo je dugo od zadnjeg posta hmmm sta da vam kazem nego o skejtu! ewo prestala se dolazit na mimaru to ce znat ljudi koji idu u grad da grad je pun bbb i skinjara...tako da ne smijes imat roze kotace da te ne brine tko te gleda pa tako je i bilo incidenta da je ekipa od 50 njih dosla na mimaru i istukla bajkere ali skejteri pobjegli takoder sam bio svjedok jednom ne incidentu ali prolazu skinheada na mimari gledajuci nas svakih pola sata pijuci vino iza ugla...znaci nije nista sigurno za sad samo studentski centar donekle ali ni to vise...pa tako je doslo do nanovnog okupljanja na sk8 contestu na kojem sam upoznao i vidio dosta licnosti koje znam i poznatih koje bas i neznam ali su poznati :p ali dobro...shvatio sam tad da je sk8 jedino ono sto pomaze svemu ,lijek svemu iako sam to znao i prije ali ne toliko kad je s tobom 20 ljudi i skejtate se po kvartu skakuci svake druge stepenice iza ugla i male stanke kod ponekih spotova za skejt...zaista super...sk8 me cini drugom osobom kad sam na njemu,neznam u skoli sam nekako zatvoren dok kad stanem na sk8 jednostavno sam slobodan ,ne brine me kaj mi je sutra test ni nista,doslovno odlazim u suton nikamo...na neki nacin tako...zato ljude zeljne skejtanja zovem da pocnu vozit jer je sad najbolje godine ...zaista je ludo...a za par godina kako smo krenuli svi sve ce to stat ,ja necu koliko mislim sad ali ekipa je prestala podosta...jer to radi vremena ili ...ali zaista je super sk8...ovaj post nije nista tako specijalan jer pisem da pisem nesto sto me dojmilo...ali u redu pisem uskoro novu privcu slicnu on dolazi...pa se nadam da ce me netko citat... |
10.03.2008., ponedjeljak
Evo desilo se,nostalgija,sk8
|
evo sve je pocelo u ponedjeljak nakon skole bas sam bio onak nekak happy idem malo na kvart vozit vert ,rampu i tak i sve super malo sam bio izvan forme ali ok,i ugl vozio sam rampu i pokusao trik bezveze i napravio ga ,povuko ga natrag sa rukama ,stao natrag na ravno i zadnji dio stao sam na zadnja dva i skliznuo mi je skejt i na glavu sam pao,to se nije cinilo toliko strasno pa sam nastavio vozit i otisao po vodu tj ne ja ali zato moji pomagaci XD no ugl. krv mi je isla malo iz nosa i iz usnice,a meni je to bilo normalno jer na udarce smo navikli,no stanje se pogorsalo navecer,pocela je malo glavobolja,vrtenje i mucnina,nisam isao na trening te sam odlucio ostat doma...nos mi je natekao kao i usnica i celo mi je imalo cvrgu no dobro....sutradan sam se digao za skolu te nisam isao ,otisao sam natrag u krevet u gorem stanju nego jucer,stanje se pogorsalo,stara je dosla i odvela me na pregled u klaicevu i primili su me,saznao sam da bi mogao ostat spavat te da je to unutarnje krvarenje,svom srecom nije bilo nego samo od udarca i toga jer sam imao vec potres mozga....auto me malo prosetao...XD i ugl. morao sam mirovat cijeli tjedan,tesko zaista ,i poludio sam do petka....jao...imao sam lagani potres mozga....i u petak sam se otisao sisat i konacno na kavu sa frendovima...barem sam ih vidio,u suotu sam isao na rodendan i nije mi bas bilo u zdravlju dobro i tako jucer ja idem na mimaru ,idem vidjet najbolju ekipu na svijetu,i ugl nisam mogao bez skejta pa sam posudio od frenda...i tako skejtao se ja malo :P konacno,ali shvatio sam da kad skejtamo svi tamo na mimari ili bilo gdje,sve izbacimo iz glave,problemi su nam iza nas trce za nama a mi ih ne gledamo uopce,smijemo se,zivcanimo ali s razlogom i naravno je super ko uvijek,falit ce mi sk8 i to jako, necu prestat odlucio sam to bez obzira na ozlijede koje sam imao:strgani prsti ,jedan krivo zarastao,sad ovo,pa masnice...a ubuduce maybe nesto gore,ali necu gledat nikamo u proslost najmanje a u buducnost necu jer kada sam na toj daski koja ima kotace ,samo sto mi je u glavu jest sadasnjost,trik koju cu izvest it o je to...nema onog kaj imam u skoli i zato idem na mimaru da zaboravim na to,da krenem iznova i da skejtam,jer svi mi na mimaru ne pricamo dok skejtamo tek kad stanemo pricamo po sat dva pa opet na skejt...i to je zapravo sk8 umjetnost i zabava,kada gledam jucer mlađe skejtere neki 5 razred i tako mislim si kako je njemu uzitak i trudi se da bude kao mi,naravno nemoze ali svakako mora mu bit isti osjecaj ko nama kada smo svi na mimari stariji i nasi i mlađi jer u sk8 godine nisu vazne,svakako kod ovih sponzorusa i takvih jesu ali okej ko zeli sponzore,svi zelimo ali uzivat cemo necemo forsirat pa ko neki slomit sve kaj imamo....ali oke.....to je post moj novi,nisam imo teme da pisem nego o sk8 i tome,rekoh sebi za tjedan dana se vracam na skejt i vidit cemo jos...ali definitivno idem vozit u petak...:P moram... |
